Predsednik sudijske komisije Dejan Filipović, ujedno i superkontrolor na utakmici 15. kola Prve lige Srbije između Železničara i Inđije, dopustio je sudijskom paru Stefan Jeknić i Ilija Lovre, da bestidno oštete Pančevce.
Da li razloge treba tražiti u sudijskoj organizaciji, ili možda u činjenici da je sa Filipovićem u gledalištu bio i direktor fudbalske reprezentacije Srbije Stevan Dika Stojanović, čiji sin igra za Inđiju? Sedeli su zajedno, dva dobra, stara prijatelja, smeškali se i opušteno gledali brutalnu sudijsku katastrofu.
Utakmica je završena bez golova. Scenaristi, reditelji i glavni glumci ove fudbalske tragedije su „crni ljudi“ Jeknić i Lovre. Posle meča, publiku je zanimalo i ko je producent, ali o tome nećemo raspravljati ovom prilikom. Ali, ovaj dvojac svakako treba upitati zašto su, u dva navrata, aljkavo, pred očima brojnih svedoka, oštetili Železničar?
U prvom poluvremenu, Jeknić je „propustio“ da u korist domaćina dosudi očigledan penal, posle prekršaja nad Miloševim. Prvo radovanje, a zatim muk domaće publike, superkontroloru Filipoviću ništa nisu značili. Nije to bila situacija 50:50, nego penal bez razmišljanja.
Još gora situacija, u drugom poluvremenu, Jeknić, uz asistenciju Lovrea, poništava apsolutno čist gol, iz predivne akcije Brane Ilića, pogodak sa dvadesetak metara.
Da je bio gol bez ikakve sumnje, svojim reakcijama potvrdili su i golman i svi igrači Inđije. Kada se lopta našla u mreži, nisu pokazivali ni minimum sumnje. Niko ni pogled nije uputio ka sudiji, a oči su im bile pune razočarenja.
I Jeknić je dao znak da je gol. A onda je Lovre mahnuo zastavicom…pa su tvrdili da je ofsajd, kojeg naravno nije bilo, pa da je igrač Železničara, koji je bio više od 13 metara udaljen od golmana, uticao na istog.
Ovakvu blamažu, pre očima superkontrolora i direktora fudbalske reprezentacije Srbije, odavno srpski fudbal nije doživeo. A kakav će epilog biti – znaće se uskoro.